Trešnje u Japanu

(haiku)

Harikiri kikiriki!
Joj što volim u Japanu
Lepeze i lepe peze.
Da li ima išta lepše
Od japanske lepotice?
Ispod lica drugo lice,
Ispod suknje nogavice.

Na japanskom, na jeziku kako li se kaže
Kada jedna žena stoji, a oko nje mnogo buba ,
A svaka se nešto češka, svaka nešto umiva se,
Dok sa vedrog neba ptice lete gore, lete dole?
To japanski zvuči, pardon, to japanski zveči.
Pa kako se to na japanskom kaže samo u jednoj reči?

Aprilili harikiri!
Jedna mala kamikaza
Mamina je bila maza.
Dok su male kamikaza
Vole da ih bištu, paze,
Onda lete, lete, lete
– Čika Jovo, gde ja stadoh ti produži,
Onda zbogom svete.

Volim japanske trešnje, one sitne, sa košticom veličine duše.
Koje tako lepo zastanu u grlu kao dobar dan pred prvim komšijom,
Kao ljubavni uzdah pred Vinojlinim ocem
koji se onda vrati u grlo, u dušnik, u srce, unatraške!
Sitne kao perut od vaške.

Marija i Hari Kiri
Nisu rod, nisu u Japanu
Živeli su svak na svoju stranu:
Ona je umrla od radiacije,
A on je celog života
Pravio rok kompilacije.